Zasto neke osobe probaju drogu? Zasto neki nastavljaju da uzimaju drogu?
Koji je to tip ličnosti koji postaje zavistan od droge pre drugih?
Jednostavnog odgovora nema, jer su uzročni faktori zavisnosti raznovrsni i kompleksni. Ističu se biološki, personalno-psihološki, socijalni, istorijsko-kulturološki i drugi etiološki (uzročni) faktori. Smatra se da je eminentna potreba svakog čoveka spoznaja sebe samog, kao i sveta koji ga okružuje.
Mnoge otežavajuće okolnosti ga u tome sprečavaju, dok neki doživljaji „pomagači" to olakšavaju.
Droge, tj. psihoaktivne supstance, vekovima nose epitet istrazivača nepoznatog i skrivenog. Upotreba supstanci koje menjaju psihu sreće se tokom cele istorije civilizacije, ali specifičnost savremenih bolesti zavisnosti su: adolescentska zavisnost i posebna subkultura mladih zavisnika. Mladost, kao period burnih promena i velike znatželje za sve novo, mistično, suprotno i drugo
Među najčešćim razlozima koji se navode u vezi sa prvim iskustvom zloupotrebe supstance upravo su radoznalost i znatiželja.
Teskoće u prihvatanju uloge zrele, odrasle i odgovorne osobe, nov psihoseksualni identitet, veći zahtevi socijalne sredine i drugi faktori čine period adolescencije naročito burnim i plodnim za javljanje psihičkih smetnji i tegoba. Psihoaktivne supstance „pomažu" u takvim stanjima i problemima i „prepokrivaju" ih i često su korišćeni kao vid samoterapije.
Brojna istrazivanja u ovoj oblasti nisu u potpunosti otkrila tip licnosti predisponiranih za zavisnost, kao ni „rizidne grupe" iz kojih se oni regrutuju.
Ipak, podaci govore u prilog izvesnim karakteristikama u razvoju ili strukturi ličnosti, koji mogu da olakšaju put u zavisnost.
Problem ličnosti zavisnika moguće je tumačiti sa stanovišta teorija ličnosti ili škole i pravca u psihologiji. Broj ovih teorija označava se dvocifrenim brojem. U okviru svake teorije, sa nomotetičkog i idiografskog gledišta ličnost se moze interpretirati kroz strukturu koja podrazumeva: crte, stavove, interese, vrednosti. Zatim, objšanjenje može proizilaziti iz dinamike ličnosti, odnosno iz nagona i motiva, i na kraju, interpretacija se oslanja na genetski aspekt i na razvoj ličnosti, koji podrazumevaju nasledne i sredinske faktore.
Drugi pristup uvažava probleme, teškoće, poremećaje i bolesti u daljoj je osnovi psihopatološko-klasifikacioni pristup, kao osnov odnosno etiološki faktor zavisnosti.
Po trećem shvatanju, ličnost zavisnika ima svoje univerzalne osobenosti, ali i široku lepezu varijeteta u odnosu na tip droge, na vrstu droge koju zavisnik koristi, pa i u odnosu na to postoji posebna tipologija ličnosti predisponiranih za zavisnost.
Na četvrtom mestu je, pored vrste droge i premorbidne ličnosti, i dužina zavisničkog staža, koja određuje kako će se definisati ličnost zavisnika i diferencira tip premorbidne i morbidne ličnosti zavisnika. Osim određivanja po tipu i vremenu u kome zavisnik živi, značajna je i istorijsko-kulturna komponenta, kao determinanta ličnosti. Naravno, moguće je naći još neke nivoe i aspekte za objašnjenje, shvatanje i razumevanje ličnosti zavisnika. Ovde će biti reči o pomenutih pet nivoa interpretacije.
Dakle ličnost zavisnika se moze osvetliti:
- Kroz istorijsko-kulturni pristup;
- Kroz teorije ličnosti;
- U okviru psihopatološkog-klasifikacionog sistema;
- Sa aspekta da tip droge uslovljava tip ličnosti narkomana;
- Time da dužina narkomanskog staža čini nivelaciju premorbidnog u morbidni tip ličnosti.